proživi svaki trenutak

srijeda, 31.10.2007.

Razmišljanja

Kako je moguće da nakon dana koji je bio ispunjen druženjima i smijehom,
dodem kući, zatvorim se u svoju sobu i ne uspijem zaustaviti suze..
kako je moguće da se ljudi raduju tuđoj nesreći, kako je moguće da ostvaruju svoje ciljeve gazeći druge..
gdje je onaj savršen svijet u koji sam se kao dijete žurila ući..
gdje je nestao svijet ljubavi u kojem sam proživjela djetinjstvo..
zašto me čudno gledaju dok se divim lišću koje pada i svakom zalasku Sunca..
zašto se svi žure odrasti, biti ozbiljni.. zašto svijet ne gledaju srcem koje jedino dobro vidi.. svi mi kažu da gledam svijet kroz ružičaste naočale, govore mi kako ne postoji princ na bijelom konju, govore mi da bi trebala manje sanjariti..
gdje su osobe s kojima san odrastala, osobe koje su vjerovale da mogu ostvariti sve što požele..
zašto su odustale od svojih snova.. zašto se ne bore.. zašto su dozvolile da ih razočaranja zatvore i obeshrabre.. kako je moguće da neki ljudi opravdavaju prevaru.. zašto se svađaju.. zašto ne vjeruju u ljubav.. zašto...

Volim biti u duši dijete i ne želim da mu ruše snove.. ne želim da osjeća bol i da izgubi pogled na svijet u kojem ga sve oduševljava i raduje. Pozdrav mojoj anji i ines koja je u dubrovniku, voim vas puno.. pusa svima.. by Anita

ponedjeljak, 29.10.2007.

Dan kao stvoren za to...

"Lako je biti ljubazan
Kad život teče poput pjesme;
No vrijedan je onaj tko se smiješi
I kad sve pođe krivim putem." Ella Wheeler Wilcox

"Danas je najkorisnija osoba na svijetu onaj čovjek koji zna kako se slagati s drugim ljudima." Stanley C. Allyn

"Gdje postoji velika volja, poteškoće ne mogu biti velike." Niccolo Machiavelli

"Smireno prolazi kroz buku i gužvu i prisjeti se kakav mir može postojati u tišini. Koliko je god moguće, bez predaje, budi u dobrim odnosima sa svima." Adlai Stevenson

"Samo hrabri znaju opraštati, kukavica nikada ne oprašta; to mu nije u prirodi." Laurence Sterne

"Na prošlost se ne osvrćite s tugom; više se neće vratiti. Mudro poboljšavajte sadašnjost; ona je vaša. Bez straha krenite ususret nepostojanoj budućnosti." Henry Wadsworth Longfellow

Spokoj se nikada ne žuri, nikada nije nestrpljiv i nikada mu ne nedostaje vremena. Odvojite nešto vremena kako biste maksimalno uživali u životu, kako biste zastali i zagledali se u nešto lijepo. U neku sliku. U neko stablo. Slavite veličanstven zalazak sunca ili njegov izlazak.
Život često može biti ispunjen strahom - od drugih, od nepoznatih stvari, od onog što smatramo preprekama..
Strah onemogućuje sreću. Strah je najdestruktivnija emocija i u tome nadilazi čak i ljubomoru i njezinu sposobnost nagrizanja. Strah je posve nepotreban.
Nitko ne može sretno živjeti sam za sebe. Dio je normalnog življenja željeti davati dio onoga što imamo- ljubav, pomoć, pohvale, prijateljstvo, poticanje ili tek običnu, svakodnevnu ljubaznost. Što brže nastojimo odgovoriti toj unutarnjoj biti svoje prirode, to ćemo brže dostići sreću. by Anita

petak, 26.10.2007.

SREĆA/NESREĆA

Heh...Zamislite i ja sritna...Zato je vako vani vrime...A došlo je vrime i da se ja prominin a ne stalno da plačen... Ko jebe tugu ipak san mlada,triba bit vesel a ne se zamarat glupim stvarima...
Toliko mi se tog desilo u malo vrimena,al možda i bolje jer san svatila sad pravu vrijednost života... Jebate koliko mi je tribalo da svatin da ne triban od ljudi niš očekivat jer oni su samo ljudi...
Stalno san od nekog neš očekivača,mislila ako se kja trudin bilo u vezi muškog il u vezi prijatelja da će se i oni trudit...Al to je zabluda,većina ljudi misli na sebe samo...
Ja mogu bit sritna jer iman ljude kojima je stvarno stalo do mene a ne ka NEKIMA,koji mi govore sve a onda se prave ka da ne postojin...
Eto sinoć me pogodilo dosta neš sa mojom prijateljicom,koja je dio mene,koju smatram sestrom...Al eto nju je puklo neš pa neće s menom više da priča,ma ockey šta ću joj ja...Ja san pokušala sve da razgovaran sa njom jer nisan tila izgubit sestru,al očito ona mene NIJE SMATRALA SESTROM...
Jučer me dosta zabolilo i sve,nisan znala šta ću sa sobom,razgovarala san sa 2 svoje dobre prijateljice,one su mi rekle da me ona onda nije vridna ako me ne zna cijenit...Ja mislin da nema ona mene šta toliko cijenit,i ona je mene cijenila a šta joj je sad neman pojima,neka joj Bog pomogne,nek joj da sriće,zdravlja,sreće u ljubavi sa malim... Nek bude sritna,eto ja san sad sritna bez obzira na sve gluposti koje su mi se dogodile...Ja više neman snage da pokušavan saznat zašto se ona ljuti na mene,više mi se ne da toliko mučit plakat,a s tin neću dobit ništa...
Eto sad više neman ni jedan dio sebe,ni nju ni njega...Jbg...Moram se naviknit na to,šta drugo da radin...
I evo za kraj jedna pisma...

Nekoć seke,sad nitko i ništa...

No bez obzira na sve ja san super...Sve ove stvari me samo jačaju,fala Bogu...
I još u sridu iden u Dubrovnik,jee...Jedva čekan...
pozzz Aniti mojoj,Zorani,Tini,Diji...
ma svima....
by Ines

utorak, 23.10.2007.

Napokon sritna

Evo mene...Nikad se nisan bolje osjećala u svom životu...Bila san u velikom sranju,al sad san se izvukla zahvaljujući osobama koje su bile uz mene,zato hvala-Zorani,Ivi,Nini,Vesni...
A posebno Aniti i mojoj seki koja je uvik uz mene bez obzira na moje gluposti koje kažen il napravin...
Pa evo ovaj post ću posveti 2 svojim super prijateljicama...

ANITA

Moje malo sunce...Takvu prijateljicu se teško može naći...Dala bi sve da bude zauvik sritna...Svaća neke stvari u vezi mene koje će teško ko moći svatit...I s njom mi je najdraže putovat...Valjda ću je uspit do vikenda nagovorit na jednu glupost da napravimo...Ma meni je s njom svugdi super...Fala joj na svemu...

"Prijatelji su kao sjene,uvijek su tu kad ih trebaš."

TAMARA
"Prijateljstvo je jedna duša u dva tijela." -Aristotel

Moja seka koju najviše voli...U potpunosti me razumi...Prihvaća me vakvu kakva jesan,puna mana...
Ona je dio mene(a drugi dio je mali kojeg ću zavik volit)...Kad bi ona otišla otiša bi i jedan dio mene...


Ova pisma je za nju i krešu...BOŽE MENI TAKO MALO TREBA ISPOD OVOG SVETOG NEBA-KREŠO I MOJA SEKA...
U kontaktu smo od 5.miseca,a upoznale smo se 31.07.Tad san ja našla ono pta san cilo vrime tila...Tila san prijateljicu pravu i stariju seku,sad mogu samo se zahvalit Bogu šta mi ju je posla...
Eto u petak prošli smo bile par sati zajedno...Onda san stvarno bila masu sritna jer bar jedan dio mene je bia tu kad dr nije...Eto,nadan se da ću u sridu iduću kod nje,rođendan joj je...hehe...šokitar će se kad joj neš donesen...
Seko zapamti da te jako puno jolilmmmmm...Uvik ću biti tu uz tebe bez obzira dal san živa il me više nema...
Bez obzira šta drugi rekli o njoj ja znan kakva je ona i neću nikom dat protiv nje da mi priča već ću mu zavrnit vratom...hihihi...
Eto to su 2 moje duše...Fala vam na svemu...
Sad odoh jesti palačinke...hehe...
pozdrav još mojoj Valentini,Tini,Ani,Diji...
pusaaaa...
by Ines

Pronađena oaza mira i ljubavi

Tko je u sebi pronašao oazu mira, ljubavi, samopouzdanja, sigurnosti, oazu svjetlosti i topline zna koji je smisao svega.

Kad u sebi pronađeš tu oazu, shvatiš kako je život prilika u kojoj svaki trenutak treba iskoristiti i u njemu uživati.

Tada si po cijele dane radostan, ništa te ne brine, u svoj svijet ne primaš tugu i bol, već samo ljubav i dobro.

Ja sam uspjela pronaći tu oazu u sebi, samo ju još trebam njegovati. Napokon sam našla mir koji sam skoro dva mjeseca tražila. Ne brinem se, ne bojim se, nisam tužna, ne osjećam prazninu. Napokon sam shvatila kome je stvarno stalo do mene, napokon sam okružena ljudima koji bi sve napravili za mene, moja ruka kistom ostavlja po papiru tragove koji izražavaju mir i zadovoljstvo, ponovno koristim vedre boje, stalno pjevušim, smijem se, vjerujem, nadam se, pišem pjesme vedre tematike, uživam u svakom trenutku.. rekao bi netko da sam zaljubljena, ali riječ je o pronađenom miru, pronađenoj oazi mira i ljubavi.
Ne bojim se razočarenja, već sam se otvorila, jer znam da sam ojačala i da ništa neće narušiti moj unutarnji mir. Više ne prihvaćam tugu, već biram radost. Neću se družiti s ljudima kojima nije dovoljno stalo, koji se ne trude dovoljno. Mislim da mi sto godina nebi bilo dovoljno da obavim sve što imam u planu. Vjerujem u ljubav koja traje cijeli život. Vjerujem u sudbinu. Vjerujem da su svi ljudi dobri. Želim putovati, želim se radovati svemu i u svemu vidjeti dobru stranu..
Želim svima da pronađu u sebi oazu mira, ljubavi, samopouzdanja, sigurnosti, oazu svjetlosti i topline. Želim svima da se raduju sitnicama i da vjeruju u dobro.
by Anita

nedjelja, 21.10.2007.

I kad te svi razočaraju Bog ostaje

Kakav prijatelj je Isus, naše boli nosi On,
i naš teret i sve jade On nam lakša brigom svom.
Kako često mir nam treba, zašto uzalud muke te?
Zašto brige nebi svoje mi svom Bogu rekli sve.

Ako dođu kušnje teške pa te boli duša stog,
ti ne gubi nikad nade jer nam mir svoj nosi Bog.
Prijatelja vjernog znaš li kome ćeš svoje tuge reći?
To je Isus što nam uvijek naše boli nosi sve.

Kad nas brige i umornost teško muče cio dan,
Kriste, utočište naše, tada mir naš ti si sam.
Prijatelji kad te prezru, to za žrtvu Bogu daj.
On će uzeti te za ruku, utjeha će biti, znaj.


Hvala ti Ines.. Hvala ti što si tu u trenucima kad dotaknem dno dna.. pozdrav svima.. uskoro ćemo napisati veseliji post..
by Anita

srijeda, 17.10.2007.

PRIJE 26 GODINA BOG NAM JE POSLAO ANĐELA,A JUČER JE ODLUČIO DA GA PONOVO VRATI U RAJ

Evo odlučila san da stavin neke oproštaje od Toše...
Ja još nisan došla k sebi...Nisam ga znala,ali san tužna jer nas je napustia anđeo...Tako prekrasna osoba...
Tribat će mi dosta da prihvatin činjenicu da je sad naš anđeo na nebu i da će nas od tamo paziti i čuvati...










NAŠ ANĐEO KOJI NAS NIKAD NEĆE NAPUSTIT,NIKAD...
by INes

utorak, 16.10.2007.

TOŠE-UVIK U NAŠIM SRCIMA

Ka šta se vidi ovaj post ću posvetit jednoj prekrasnoj osobi,u svakom smislu-TOŠI
Ne znan kako je kod vas,al nas je njegovo napuštanje dosta pogodilo...To je samo kap koja je prelila čašu...
POkušavan svatit zašto je Bog njega uzeo,baš njega,jednog od ritkih koji je bia normalan,pristupačan,pun života, pun ljubavi...Takvi ljudi su rijetki...Nijsu samo njegova obitelj i prijatelji izgubili već svi mi jer nema više tako prekrasne osobe...Kako kaže ona pisma "Život leti kapetane"...Točno to,samo što život leti brzo ljudima ka šta je Toše...

Toliko predan pjevanju...Pjeva je radi toga šta je to volia,a ne radi slave...

"Život koji nam je dala priroda kratak je, ali sjećanje na valjano upotrebljen život vječno je!" -ovo je reka Ciceron...
Tošin život je bio kratak,ali sjećanje na ono šta je postiga u svome životu je vječno...

"Život je kraći nego što čovjek misli." -Gabriela Garcie Marqueza...

"Smrt ne postoji. Ljudi umiru tek kad ih svi zaborave." -Isabel Allende

Nadan se da si sad na lipom mistu,da si sretan,da si napokon našao svoj mir kojeg si zaslužio...Vjerujen da si sad sa Bogom...
NEĆEMO TE NIKADA ZAORAVIT...ZAUVIK ĆEŠ ŽIVITI U NAMA...ZAUVIK ĆEŠ ŽIVITI PRIKO SVOJIH PISAMA...

I za kraj 2 njegove pisme,dosta popularne...



ZBOGOM TOŠE!!!!NIKAD TE NEĆEMO ZABORAVIT....ZAUVIK ĆEŠ NAM BITI U SRCIMA....
POČIVAJ U MIRU BOŽIJEM....
Neman snage više pisati za njega...nisan baš najbolje...uživajte...
Anita nadan se da mi se držiš,uz tebe san...
by Ines

Evo i mene napokon...
Nisan ni malo dobro...
Malog kojeg ću zauvik volit,bez obzira šta ne razgovaramo stalo mi je do njegove sriće...
Napali su ga...Ta me vijest šokirala...Jadno moje...A ni neznan kako je,neman koga pitati...
Jedino da njega nazoven il mu pošaljen poruku al nakon svega neman snage...
Ova sumnja će me izludit...ne mogu spavati...
Evo ova pisma je za njega...


ZAUVIK TVOJA....

ponedjeljak, 15.10.2007.

Život je borba

Ta praznina..
ta tuga..
kad se čak u društvu najbližih ljudi osjećaš sam..
kad se osjećaš kao da nikog nemaš..
kad se smiješ samo zato što ne želiš opterećivati druge svojim brigama..
kada daješ sve od sebe da pred drugima ne zaplačeš..
To je osjećaj koji nikome nebi poželjela.

Tada poželim više nikad ne izaći iz svoje sobe.
Poželim biti sama i prepustiti se mislima, uspomenama i snovima.

Znan da to nije dobro..
nije dobro živjeti u prošlosti..
nije dobro zamišljati sebe u zagrljaju osobe iz prošlosti.

Ipak, ma koliko teško bilo..
tu je tračak nade..
iako slabašan..
on je tu.

Svaki dan se trudim razmišljati pozitivno..
trudim se vjerovati da su neki ljudi u duši dobri, ali da su ih životna iskustva promijenila, pa zbog toga nanose bol drugima..
često se pitam ima li ovo sve smisla..
onaj tračak nade mi daje snage da se borim sa tugom..
radujem se danu kad ću moći reći da sam u toj borbi pobjedila.
by Anita

subota, 13.10.2007.

Opusti se

Živiš, vjeruješ, sanjaš, nadaš se i čekaš,
znaš da će tvoje vrijeme doći.
U pravu si, doći će.

Znaš da negdje živi netko tko je došao na svijet da bi tebe pratio na tvom životnom putu, netko tko će te voljeti i biti uz tebe.
U pravu si, doći će.

Znaš da si na svijet došao kako bi obavio svoju misiju, ali još ne znaš što je točno tvoj zadatak. Ne brini, saznat ćeš na vrijeme.

Znaš da imaš samo jedan život, ali isto ti se teško opustiti i ne brinuti što će biti sutra. Ne brini, jer Bog zna što će biti sutra. Samo sve prepusti Njemu, neka se tvoj život razvija prema njegovom planu.

Znaš da je život težak, prepun uspova i padova, ali isto tako pun malih sretnih trenutaka, sastanaka s voljenima i novih poznanstava.

Smisao života je u davanju i primanju ljubavi. Smisao života je u pomaganju drugima da uspiju. "Svijeća ne gubi svoj sjaj ako pali druge svijeće."
NE zaboravi biti sretan. NE zaboravi voljeti i pomagati drugima da budu sretni.
by Anita

četvrtak, 11.10.2007.

Neke trenutke bismo tako htjeli vratiti

Tako mi nedostaju naše šetnje Solarisom, našom rivom s pogledom na kanal. Nedostaju mi trenuci u kojima su tvoje ruke čuvale i grijale moje, kada smo zagrljeni gledali u istom smjeru i sanjali iste snove.
Dao si mi cd ljubavnih pjesama u kojima si prepoznao nas i naš odnos,
napisao si mi prvo ljubavno pismo u životu,
prvi si me zagrlio.
Tako mi nedostaje tvoj zagrljaj, tvoja potpora i ljubav.
Vjerovao si u mene, vjerovao si da mogu ostvarit sve svoje snove..
Naučio si me voljeti druge, ali i sebe. Pokazao si mi koliko vrijedim.
Nisi me požurivao, nije ti smetalo što sam dijete, nisi mi zamjerao, strpljivo si čekao.. Samo si volio.
Za godinu dana studirat ću u gradu u koji si se nedavno preselio i ova ljubavna priča će dobiti kraj. Potajno ćemo se voliti, a možda i ne potajno. Možda se uopće nećemo voliti. Ali u jedno sam sigurna, a to je da te nijedan nije uspio izbrisati, ni zamijeniti, jer prva ljubav se ne zaboravlja.
Život je takav, pun sastanaka i rastanaka, pun trenutaka koji se nikad više neće vratiti, a koje bismo tako htjeli vratiti. Sve u svemu, život je lijep, ljubav mu daje smisao. Zbog ljubavi se isplati živjeti i boriti. Sretno svima u toj borbi..

utorak, 02.10.2007.

Ne boj se

Kad
te RAZOČARANJE umori i ponizi.


Kad
nemaš više volje ni sniti ni biti.


Kad
ti kiše počnu mirisati nemirom.


Kad
sunce počne umorno grijati.


Kad
se pomiješaju sjeta i ljubomora.


Kad
ti zavist obavije sate.



Ne boj se!


Odvaži se iskoračiti iz svoga vlastitoga JA

- vjerujući da svaki dan
nove radosti nosi,

i da pod nebom,
negdje,
postoji LJUBAV
- koju ćeš jednog dana susresti i prepustit joj se.

(Daj Sanjaj)

<	listopad, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30	31

Lipanj 2013 (4)
Svibanj 2013 (5)
Listopad 2012 (1)
Rujan 2012 (2)
Srpanj 2012 (1)
Travanj 2012 (2)
Veljača 2012 (2)
Prosinac 2011 (4)
Listopad 2011 (1)
Srpanj 2011 (2)
Lipanj 2011 (1)
Veljača 2011 (2)
Prosinac 2010 (3)
Studeni 2010 (1)
Listopad 2010 (2)
Kolovoz 2010 (3)
Srpanj 2010 (3)
Lipanj 2010 (1)
Veljača 2010 (2)
Prosinac 2009 (3)
Studeni 2009 (3)
Listopad 2009 (4)
Rujan 2009 (12)
Kolovoz 2009 (16)
Srpanj 2009 (2)
Lipanj 2009 (2)
Svibanj 2009 (2)
Travanj 2009 (2)
Veljača 2009 (4)
Siječanj 2009 (1)
Studeni 2008 (1)
Rujan 2008 (1)
Kolovoz 2008 (1)
Srpanj 2008 (2)
Lipanj 2008 (2)
Svibanj 2008 (2)
Travanj 2008 (3)
Ožujak 2008 (1)
Veljača 2008 (3)
Siječanj 2008 (3)
Prosinac 2007 (3)
Studeni 2007 (5)
Listopad 2007 (13)
Rujan 2007 (5)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?